Udruženje Građana Raša Popov

Donacija

ćir/lat

Ćir/Lat

Ćir/Lat

Gospodar ključeva – Mirko Vuković

U sklopu ovogodišnje manifestacije „Dan Raše Popova“, posebno smo ponosni na izložbu karikatura Mirka Vukovića „Pisac crta pisce”. Mirko Vuković, književnik i likovni umetnik iz Čelinca u Republici Srpskoj, karakterističan je po svom bogatom opusu koji obuhvata: poeziju za decu, poeziju za odrasle, knjige kritika i polemika, novinskih kolumni, knjigu proze, roman, ilustrovanje knjiga… Većina njegovih projekata ovenčana je prestižnim nagradama. Mirkova dela predstavljaju spoj književnosti i umetnosti. Kao što je naglašeno u predgovoru recenzije: „Vuković je svestran, on je gospodar ključeva. On ima ključ za literarno, ali poseduje i ključ za likovno. Zato je njemu moguće da crta kao da piše pesmu ili da piše kao da slika. Kroz ovu izložbu, posetioci imaju priliku da se upoznaju sa jedinstvenim spojem književnosti i umetnosti, i da uživaju u kreativnom izrazu Mirka Vukovića. Radovi na ovoj izložbi nisu samo umetnost; to je omaž ljudskoj prirodi i literarnom stvaralaštvu, izražen kroz pisce kao nosioce tog stvaranja, a predstavljen kroz briljantno iskorišćenu tehniku portret-karikature.“ Izložba je otvorena 25. juna 2024. godine u 20 časova u Galeriji Doma kulture Mokrin, obogaćujući kulturnu scenu naše zajednice. Hvala svima koji su učestvovali i podržali ovu divnu izložbu i manifestaciju.

Uskršnja izložba likovnih radova mokrinskih autora 2024

U Galeriji Doma kulture u Mokrinu otvorena je Uskršnja izložba likovnih radova mokrinskih autora 2024.Izložbu organizuje Udruženje građana „Raša Popov“, a u nastavku prenosimo predgovor iz kataloga. Predgovor iz kataloga Dobro došli u čarobni svet Mokrina, mesta koje je iznedrilo neke od najtalentovanijih umetnika koje je naša država ikada imala. Ova zemlja plodne ravnice, gde se miris zemlje stapao sa mirisom boja i inspiracije, već decenijama osvaja srca svojih stanovnika, ali i ljubitelja umetnosti širom sveta.Pred vama je izložba koja vas vodi na putovanje kroz raznolike forme umetničkog izraza. Od ulja na platnu, koja pričaju priče vekova, preko umetničke fotografije, koja prenosi svetlost i senke na impresivne načine, pa sve do skulptura, koje oživljavaju prostor i dizajna koji nas podseća na lepotu funkcionalnosti, kao i stripova, koji nas provlače kroz jedinstvene svetove mašte.U srcu ovog mesta, kao izvor nepresušne inspiracije, rađaju se umetnici čija dela osvajaju svet svojom autentičnošću i dubinom. Miroslav Antić, čarobnjak reči i boja, sin ovog čarobnog mesta, svojom poezijom je oslikao dušu Mokrina. NJegove stihove osećamo kao da su utkani u svaku boju platna, svaki zrak svetlosti na fotografiji, svaki oblik skulpture, svaki potez kista. On je duh koji lebdi nad našim selom, nad našim umetnicima, nad svakim delom koje izranja iz dubina naše kreativne duše.Umetnost u Mokrinu nije samo izražavanje veštine, već i izraz duha, dodir muze, snage i istine. U umetnosti se ogleda ljubav prema zavičaju, životu, prema svemu što nas čini ljudima. Kroz radove koje sa ponosom izlažemo na ovoj izložbi provlači se nit koja nas povezuje sa korenom naše postojbine, sa svojom pričom i svojom sudbinom. Ova izložba nije samo galerija slika, fotografija, skulptura, dizajna ili stripova, ona nadrasta sve to i mnogo je više od toga. Ovo je izložba duše Mokrina, izložba njegovih snova, njegovih strahova, njegove radosti – ona zadire u pore njegove duše i otkriva nam suštinu Mokrina. Ovo je prilika da zavirimo u srce našeg malog sveta i da se prepustimo talasu emocija koji nas vodi kroz nesagledive i široke lavirinte vremena i prostora.Tim povodom vas pozivamo da se prepustite čarima ove izložbe, da otvorite svoje srce i um za lepotu koja se rađa u najskrovitijim kutkovima našeg sela; jer se u svakom delu koji ovde vidite, osećate ili dodirujete, krije deo nas samih, deo naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, to jest delić večnosti Mokrin koji imamo privilegiju da doživimo. Retki su takvi životni puti, koji se u Mokrinu, čak, više puta pružaju u jednom veku. Neka ova izložba bude svedočanstvo o snazi umetnosti, ali i o snazi duha jednog sela koje je ponosno koračalo kroz vekove, ostavljajući za sobom tragove i stalno praveći nove, koji nikada neće izgubiti svoj sjaj; naprotiv, sve jače će svetleti. U ime svih umetnika Mokrina,Živko Ugrenović,Predsednik UG „Raša Popov” Program Udruženja građana „Raša Popov“

Izložba portreta Raše Popova

Učesnici: Goran Novakov, Petar Pismestrović, Jugoslav Vlahović, Pal Lephaft, Nikola Ojdanić, Mirko Vuković, Mića Miloradović, Jakša Vlahović, Milorad Rankov,, Spasoje Kulauzov , Sibin Slavković , Nikola Dragaš , Žarko Drinčić , Rajko Karišić , Zdravko Mićanović , Slaviša Ševrt , Vlado Trtić Krikus , Zoran Tovirac Bliski susret treće vrsteKada sam Todetu Nikoletiću na pokaz poslao portrete Raše Popova koje sam radio za ovu izložbu, u propratnoj poruci sam se poigrao sa onom poznatom pjesmom Bore Đorđevića, pa napisah:„Oni što teraju mak na konackažu mi da sam rašOOnac!”. Rašoonci nisu neka džordž-lukasovska, „izvanzemaljska”, „intergalaktička” vrsta iz „Ratova zvijezda”, mada pomalo, možda, djeluju kao „pridošlice iz neke druge dimenzije” (posebno u ovo „vreme čuda”). Rašoonci, to su: oni – koji – vole – Rašu! Oni koji su – za –  Rašu. Mislim da ni sam Raša bolje ne bi objasnio „etimologiju” ovog neologizma. Mislim, zapravo, da bi Rašu ovo objašnjenje u potpunosti zadovoljilo i da bi ga bez zadrške aminovao.  Rašoonci, to smo vi i mi. Rašoonci ste vi Mokrinčani, vi koji ste došli da uveličate i onom banatskom ekspertizom, pradrevnom paorskom forenzikom procijenite ovu izložbu karikatura upriličenu u čast VAŠEGA Raše i mi koji smo crtali i slikali NAŠEGA Rašu Popova. Pa, dakle: pozdravljam vas, rašoonci! Pozdravljam vas tradicionalnim rašoonskim pozdravom! Pozdravljam vas i radujem vam se onako kako se „isti istom raduje”!  (DŽordž Lukas bi rekao – bliski susret treće vrste!)U jednom televizijskom intervjuu Raša je ispričao kako je neslavno prošao njegov prvi javni nastup, na slavi u domu Popovih, kada je pred slavarima trebalo da osvjetla obraz familije, zablista, zabljesne, iliti, najkonkretnije – da odrecituje neki pjesmuljak Čika Jove Zmaja. Netom prije, u hodniku perfektno i bez zastajkivanja pretpremijerno je izdeklamovao svoju „rolu”, ali pred gostima nije mogao ni da „bekne”. Kaže da nije znao ništa od onoga što je znao.   Ja, pak, mislim da je to bio prvi Rašin javni performans! Smišljeno u njegovome stilu i po njegovu kroju! Budući da su njegovoga pradjeda, vi Mokrinčani to bolje znate, zvali Mokrinskim Sokratom, mali Raša je – vjerujem – tada izveo nijemi performans „potpisan” onom Sokratovom riječju: „Znam da ništa ne znam!”. U dlaku tako se ja osjećam u ovom trenutku. Doveden sam pred zid spoznaje da ništa ne znam! Šta da kažem? Šta da guknem? Šta da šušnem? Mislite da je nekome ko je odrastajući, u nekoj provincijskoj kasabi na TV ekranu gledao čudo zvano Raša Popov lako da kaže nešto o tome čudu?! Da je lako i da je moguće, onda to ne bi bilo čudo. A jeste… cvrc!Mislite li da je neko ko je gledajući „Ef i ef”, čačkao nos, pravio savršene kuglice i krišom se sladio istima, mogao i da pomisli da će jednom u životu, jednom u budućnosti,  biti u prilici da nešto kaže na izložbi na kojoj su mnogi pokušali da nacrtaju to čudo?! Još ako tome pridodamo i činjenicu da su među tim „mnogima” čudolovcima i oni uz čije je karikature, ilustracije i omote rok albuma taj isti slinojed odrastao i razvijao se… O, ne!  Ni u ludilu! Takva (kakva jeste; nema se kud!) konstelacija stvari čini da najedared ne znam ništa i da sam „ostao bez teksta”.  Ne znam, u stvari, ni otkud ja ovdje.Jedino što me donekle opravdava, jedino čime se ja mogu opravdati što ovo pišem i ovdje nešto govorim jeste bledunjavi podatak da sam ja književnik koji tu i tamo crtucka, a književnici bi, „po difoltu”, vazda trebalo da imaju šta da kažu.I znao sam nekada, kao i mali Raša na slavi…Ali, avaj, ni to mi sada nije od pomoći. Ipak, slamčicu spasa mi kriomice, iz sada daleke prošlosti, dotura ona slatka plava djevojčica sa pletenicama koja je u onim starim negdanjim „Fazonima i forama”, svako malo, govorila: „Rašo, ti si genije!”.Pa, dakle: Rašo, ti si genije!Genije opšte prakse!A kako to i ne bi bio.Vidi samo: toliko dugo te nema među nama, a toliko te ima! Toliko si prisutan. Eto te među nama! Genijalno!I pazi sad ovo: ti – kojeg nema – okupljaš nas kojih ima u ovakvom broju i u ovakvom sastavu. Prava reprezentacija: Petar Pismesterović, Jugoslav Vlahović, njegov sin Jakša, Sibin Slavković, Zarko Vučinić, Rajko Karišić, Goran Novakov, Pal Lephaft (nadam se da sam to dobro napisao i izgovorio), Nikola Ojdanić, Zdravko Mićanović, Slaviša Ševrt, Mića Miloradović, Nikola Dragaš, Zoran Tovirac, Milorad Rankov (nadam se da nikoga nisam „previdio”). Ko bi, osim tebe – reci mi, molim te – mogao da sakupi takvu „falangu”, takvu „gardu počasnu”! Sve je to dio tvog velikog performansa! Prozren si… Da ne kažem: provaljen si! Performansa koji se ne okončava, niti je zamišljen tako da ima kraj. Genijalno! Rašo, genijalno!  Dragi Mokrinčani, dragi – na svoga Rašu ponosni Mokrinčani, dragi prijatelji, ovdje smo se okupili da pokažemo i potvrdimo svoje divljenje i poštovanje spram „lika i djela” Raše Popova. U tome smislu, i ova sjajna (uistinu sjajna!) izložba, i književni program ove manifestacije, i muzičke interpretacije, i sve ostalo što uz to ide samo su, rekao bih, „dio pratećeg folklora”. Time, naravno, ni u primisli ne želim da umanjim izuzetnost ovih susreta; želim, u stvari, da povlačeći sve ovo u drugi plan u avanscen isturim i svjetlo pozornice bacim na to DIVLJENJE i POŠTOVANJE.  Svi ovdje sabrani crtači i slikari, saglasićete se sa mnom, siguran sam, crtali su i slikali iz divljenja i poštovanja prema „liku i djelu” Raše Popova; svi književnici govore u znak divljenja i poštovanja prema Raši Popovu…  Divljenje i poštovanje su spiritus movens lijepe i hvale vrijedne manifestacije „Dan Raše Popova”. Prije i iznad svega! Eto, zato mi i jesmo rašoonci, a ne… neki tamo…A rašoonci znaju, rašoonci pamte i s koljena na koljeno prenose (kao što vidite!) i prenosiće još dugo (dok ih je god!) staro rašoonsko predanje koje veli da je Raša Popov (pored svega što jeste bio) preteča Gugla i guglanja. Je li tako?! (Vi kažete: jesteee!) Raša  Popov je Gugl prije Gugla! Je li tako?! (Vi kažete: Jesteee!) Gugl se, prije no se Guglom i  nazvao, zvao – imenom i prezimenom – Raša Popov! Je li tako?! (Jesteee!) Rašin rođeni

Uskršnja izložba likovnih radova mokrinskih autora 2023

Iz predgovora: Dragi prijatelji! Velika mi je čast i zadovoljstvo da vas pozdravim u ime Udruženja građana Raša Popov i da izrazim zahvalnost svim umetnicima učesnicima i članovima udruženja na njihovom angažmanu i predanosti u stvaranju ove izložbe. Naša zajednička ideja je da doprinesemo očuvanju i promociji umetnosti u Mokrinu kroz zajednički rad i saradnju. Upravo ovakvi događaji su prilika da pokažemo da smo posvećeni ostvarenju ovog cilja. Mokrin je dom vrhunskih umetnika koji se izražavaju u različitim oblastima umetnosti. Oni ne samo da predstavljaju svoja umetnička dela već i mesto u kojem su rođeni, rasli i stavarali a to je naravno Mokrin. Stoga, Uskršnja izložba likovnih radova mokrinskih autora, koja se održava i ove godine, predstavlja izuzetno značajan događaj koji će na jedinstven način odraziti Mokrin u svetlu u kojem je najpoznatiji, kao mesto sa bogatom umetničkom I kulturnom tradicijom. Jedna od stvari koja izdvaja Uskršnju izložbu od ostalih je raznolikost stilova i tema koje su se predstavljale. Svaki umetnik je doneo nešto drugačije na izložbu, od apstraktnih slika do realističnih portreta, pejzaža, skulptura, fotografija… Ovo nam je omogućilo da vidimo širinu i bogatstvo umetničkog života našeg mesta. U proteklih pet godina, bili smo svedoci prezentovanja preko 200 umetničkih dela mokrinskih autora, pružajući pritom jedinstvenu priliku novim i mladim umetnicima da se iskažu i zasijaju na umetničkoj sceni rame uz rame sa starijim kolegama koji su svojim radom učinili da Mokrin postane prepoznatljiv u celom svetu. Ponosni smo na sve što smo postigli do sada i verujemo da će ova izložba nastaviti da bude značajan doprinos očuvanju i promociji umetnosti u Mokrinu. Zato još jednom, izražavam svoju iskrenu zahvalnost svim umetnicima i članovima udruženja koji su svojim trudom i posvećenošću učinili da ovaj događaj bude jedan od značajnijih umetničkih poduhvata u Mokrinu. U Mokrinu 12. 4. 2023. predsednik UG „Raša Popov”Živko Ugrenović

Samostalna izložba slika – Marija Vujackov

U Galeriji Doma kulture u Mokrinu otvorena je samostalna izložba slika umetnice Marije Vujackov. Radovi Marije Vujackov prepoznatljivi su po nadrealnom izrazu i bogatstvu motiva – od pejzaža, portreta i mrtve prirode, do aktova i apstraktnih formi. Slikarka svoje viđenje sveta prenosi u slikarsku maštu oslobođenu stroge forme, a njeni radovi odišu radošću stvaranja i unutrašnjim tragom svetlosti koji posmatrača uvodi u područja racionalnog i iracionalnog. Recenzent izložbe, Braco Azarić, zapisao je: „Na ovoj izložbi susrećemo umetnicu koja čin slikanja doživljava duboko radosno, uspevajući da i posmatrač primi deo tih osećanja… Kod nje se vidi prihvatanje poetike oslobođene forme i kretanje od asocijacije do apstrakcije. Izlaganjem u Galeriji Doma kulture u Mokrinu čini značajan korak na putu ostvarenja svog stvaralačkog sna.“ Ova izložba predstavlja važnu prekretnicu u stvaralačkom putu Marije Vujackov i potvrđuje značaj Galerije Doma kulture u Mokrinu kao prostora otvorenog za savremeno likovno stvaralaštvo.

Izložba stripa i promocija knjige Spasoja Kulauzova

„U ovom albumu je predstavljeno 11 pripovedaka u slikama, klasičnim i standardnim Spasojinim umetničkim postupkom. Realistički crteži su rađeni tušem i štampani u crno beloj tehnici. Spasoje Kulauzov je majstor kadriranja, prostorne perspektive, dijaloga, i emocionalnog stanja likova u datim situacijama. On veoma pazi da mu ne promaknu detalji koji nisu adekvatni istorijskom miljeu, ili da pojedinosti (odeće, oružja, automobila, tgrada itd.) ne budu prikazane verno vremenu u kome se radnja dešava. Sve priče imaju poentu i moralnu ili kakvu drugu poruku. Spasoje crtač je besprekorno obavio zadatak dobijen od Spasoja scenariste. Ovaj njegov album stripa sadrži 79 tabli sa 615 kadrova. Ogroman posao uspešno i kvalitetno obavljen. Sve u svemu, album koji može dostojno na police stripoteka i među najprobirljivije fanove stripa, sasvim ravnopravno sa radovima najpoznatijih majstora ove umetnosti. Da ćemo se družiti i ubuduće sa stripovima Spasoja Kulauzova, svedoči i ova izložba, koja predstavlja njegova najnovija ostvarenja, do sada neobjavljivana, i koja će sigurno uskoro biti i publikovana, kao najnoviji Spasojin strip album“. Izvod iz recenzije Jovana Veljina Mokrinskog ORGANIZATOR UG „RAŠA POPOV“

Izložba 100 godina FK Delije

Ovu svečanu pesmu spevao je mokrinski harmonikaš Dragoljub Miletić Čokanj 1929. godine. Opstajanje na ravničarskim prostorima naših predaka seže u duboku prošlost, skopčano sa stalnim borbama, za koje je bila potrebna izuzetna fizička pripremljenost. Bogdan Ibrajter Tane, slavni Mokrinčanin i dugogodišnji novinar beogradske Politike u svojim mnogobrojnim člancima i knjigom Delija, banatski Urugvaj, objavljenoj 2011. godine, uz našu nesebičnu pomoć, ukazao je na postepenost. Jačačko društvo Snaga 1908. godine, Sokolski pokret i nadolazeća jurnjava za loptom ili šutovanje, kako se u Mokrinu zvalo sveprisutno ludilo, privuklo je i mlade Mokrinčane. Zaljubljenik u novu igru, Mokrinčanin Kalman Knopf, oko Prvog svetskog rata pokrenuo je MGAK (verovatno Mokrinski gimnastičko atletski klub). Kao osnova za pokretanje osnivanja pravog fudbalskog kluba, poslužilo je jedinstveno i u svetu nezabeleženo okupljanje oko pozorišta s kraja Prvog svetskog rata, kada su u kafani Aksentija Ubavića (ubijen od strane zločinaca Švaba 1941. godine) spremili pozorišni komad Ajduci od Jovana Sterije Popovića. Kao reditelj se pojavilo čudo od deteta Živojin Sekulić Seginj (1909-1928) i mnogi, potonji igrači: Petar Popov, Uroš Badrljica, Dušan Adamov, braća Knežev, Lazar Tešić, Branko Živanić i mnogi drugi. Još živi osnivači su smatrali značajnim početak igranja, a to je 1920. godina, kada su svečano obeležili 50-to godišnjicu na Veliku Gospojinu 1970. godine. Glavna ličnost kluba i osnivač Petar Popov – Kršin je zabeležio kao početak 1922. godinu, pa se zato i obeležava stogodišnjica kluba ove godine. Lazar Tešić, diplomirani pravnik, koji je završio i Visoku sokolsku školu u Pragu, načelnik Sokolskog društva u Subotici, krstio je klub imenom Delija (tur. junak). Delijaši, kako su ih od milja zvali, uzimali su učešća u svim važnijim događajima u Mokrinu između dva svetska rata: pozorišne predstave, orkestar, Sokolsko društvo sa konjičkim odeljenjem, Srpsko crkveno pevačko društvo, silvesterovo veče (doček Nove godine), izbor lepote devojke (mis), priređivanjem zabava, političkom životu (Petar Popov je bio najmlađi knez ili predsednik opštine u Kraljevini Jugoslaviji). Obilić, Jadran i nemački Švebiše su bili klubovi kratkog trajanja. Posle rata klub je nosio ime Crvena zvezda, pa se opet vratilo staro ime, koje nosi i danas. Objavljena knjiga Bogdana Ibrajtera Taneta, knjiga koja se priprema, više puta obogaćivana izložba karikatura igrača FK Delija, koju stalno radi neumorni Tane i ova skromna izložba, ukazaće vam, nadamo se, na ljude i događaje koji zaslužuju nezaborav. Na mnogaja leta! Pokrovitelji izložbe Grad Kikinda i MZ Mokrin. Dragoljub P. Badrljica, profesor ORGANIZATORI: UG „RAŠA POPOV“  I FK „DELIJA“,   

Izložba dokumentarnih fotografija Raša Popov

Dobrodošli na izložbu portreta dokumentarnih fotografija pod nazivom „Raša Popov“, koju je organizuje Udruženje Građana Raša Popov kao deo pete manifestacije „Dan Raše Popova“. Ova izložba je posvećena životu i delu istaknutog pisca i novinara Raše Popova, čiji su portreti zabeleženi kroz objektiv autora Imrea Saboa, Aleksandra Stojanovića, kao i fotografije iz privatne kolekcije. Fotografska postavka, iz privatne kolekcije Raše Popova, pruža uvid u različite aspekte ličnosti Raše Popova kroz retko viđene fotografije koje dokumentuju njegovu svakodnevicu, profesionalnu karijeru i lične trenutke. Svaka fotografija nosi sa sobom priču o autorovom karakteru i doprinosu srpskoj književnosti i novinarstvu. Imre Sabo, kao jedan od autor ovih dragocenih fotografija, uspešno je uhvatio duh i suštinu Raše Popova, prenoseći njegovu autentičnost i slojevitost kroz svaki kadar. Kroz ovu izložbu, posetioci imaju priliku da se približe biografskom narativu jednog od najvažnijih intelektualaca 20. veka na prostoru Balkana. Udruženje Građana Raša Popov ponosno predstavlja ove fotografije kao deo svoje misije očuvanja sećanja na istaknute ličnosti i događaje koji su obeležili kulturnu scenu Srbije. Nadamo se da će ova izložba oživeti interesovanje za nasleđe Raše Popova među novim generacijama i podstaći dalje istraživanje njegovog bogatog doprinosa društvenom i kulturnom životu.

Tradicinalni motivi – Orijent Ekspres Zorana Srbljina

Legendarni i najčuveniji voz u istoriji železnice  Orijent Ekspres koji je  nekada povezivao Pariz i Istambul, a na tom putu zaustavljao se na mokrinskoj železničkoj stanici da bi mašinovođe natakovale vodu u pranoj lokomotivi, mokrinčaninu dr Zoranu Srbljinu ujedno je to i bila inspiracija da oslika jednu epohu Orjent Ekspresa u akvarelu. Izložbu Orijent Ekspres -tradicinalni motivi,  predstavljena je u galeriji Doma kulture u Mokrinu, koja je ujedno i označila početak nedelju kulture u Mokrinu koja se po drugi put održava u susret Memorijalu Miroslav Antić i manifestaciji Dan Raše Popova u organizaciji Udruženja „Raša Popov“. Ispred udruženja građana „Raša Popov“ obratio se predsednik udruženja Živko Ugrenović, a izložbu su otvorili Tamara Ristić, i Miroslav Girić. 

Samostalna izložba Brace Azarića

U organizaciji UG Raša Popov , pokroviteljstvom MZ Mokrin, u subotu, 5. novembra 2022. godine, u Galeriji Kulturnog centra Mokrina, priređena je izložba ekspesionističkih slika poznatog slikara Brace Azarića. Izložbu je priredio mokrinski likovni umetnik Zoran Tenkeš, koji je uradio i prigodan katalog povodom ove izložbe. O izložbi, umetniku, slikama i sećanjima, su govorili Živko Ugrenović predsednik UG Raša Popov, Jovan Veljin Mokrinski i Dobrivoj Vujin, pesnici. Braco Azarić je rođen u Novim Kozarcima 1951. godine, gde i sada živi i stvara. Ima preko 50 samostalnih i preko 100 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Učesnik je mnogih humanitarnih kolonija. Prvu izložbu je imao 1973. godine u Kragujevcu. Selektor je mnogih kolonija kao član žirija na mnogim konkursima. Osnivač i direktor galerije Zdravko Mandić u Novim Kozarcima. Do sada je nekoliko puta izlagao u Mokrinu, za koga ga vežu mnoga prijateljstva sa mokrinskim umetnicima, slikarima i pesnicima.